Voda je osnovni sastojak svih tjelesnih tečnosti, uključujući krv, limfu, pljuvačku, izlučevine iz žlijezda i tekućinu kičmene moždine. Voda čini 92% krvi i cerebrospinalne tekućine, 98% crijevnih i želučanih sokova, sokova žlijezde gušterače i pljuvačke. Voda igra važnu ulogu u svim procesima našeg organizma:

• podmazuje organe i tkiva
• reguliše temperaturu
• ispira otpadne materije i toksine
• hidrira kožu
• hrani zglobove, kosti i mišiće
• prenosi nutrijente do vitalnih organa

Dovoljna količina vode u organizmu smanjuje zadržavanje otpadnih materija i toksina u tijelu, poboljšava funkcije žlijezda i hormona, oslobađa jetru od viška masnoća i smanjuje glad. Čovjek može bez hrane živjeti mjesec dana, ali bez vode svega nekoliko dana.

Žeđ nije pouzdan signal da vaše tijelo treba vodu. Žeđ ukazuje na to da je već došlo do dehidracije organizma. Takođe, žeđ prestaje već i prije nego što je organizam primio dovoljnu količinu vode. Zbog toga je neophodno obratiti pažnju na dovoljnu konzumaciju vode svakog dana. Razna pića koja sadrže šećere, alkohol i druge rastvorene materije, samo povećavaju potrebu za vodom umjesto da je smanjuju, jer se prilikom njihove razgradnje troši voda.

Jedino je čista voda najbolji način zadovoljavanja potreba organizma. 

Voda ima veću površinsku napetost nego što je napetost vode u ćelijama, pa sporo prodire u ćeliju. To je osnovni razlog zbog kojeg ne smijemo dopustiti žeđ – dehidraciju ćelija. Vodu je potrebno piti malim gutljajima, tokom cijelog dana. Posebno je bitno popiti čašu čiste vode ujutro, odmah nakon ustajanja.

Smatra se da je minimalna dnevna potreba vode odraslog čovjeka sa slabom fizičkom aktivnošću oko 20-25 g po kilogramu tjelesne težine, što znači da čovjek od 75 kg treba minimalno popiti 1500-1875 g (1,5 – 1,9 litre) vode na dnevnoj bazi.

Voda je jedan od najjačih agresivnih rastvarača na svijetu. Poznata kao „univerzalni rastvarač”, ona će na putu do naših slavina, u manjoj ili većoj količini rastvoriti (otopiti) gotovo sve na što naiđe sve dok ne postigne zasićenje.

Nečistoće koje nalazimo u vodi uključuju atmosferske plinove, minerale, organske i ostale materije korišćene prilikom transporta ili skladištenja vode.

Najčešći uzroci zagađenja pitke vode su:

1. Otpadne vode
   Neki gradovi nemaju riješen problem pročišćavanja otpadnih voda što predstavlja opasan izvor zagađenja, jer tako nepročišćene otpadne vode mogu dospjeti u podzemlje ili vodovod, pa zagaditi sama izvorišta.
2. Poljoprivreda
   U područjima intenzivne poljoprivrede, padavine ispiru poljoprivredno zemljište odvodeći u zemlju velike količine umjetnih gnojiva, herbicida, pesticida.
3. Saobraćajnice
   Veliki uzrok zagađenja izvorišta predstavljaju otpadne vode saobraćajnica koje sadrže mineralna ulja, teške metale i sl., koje odlaze u zemlju i dalje u vodene tokove.
4. Kisjele kiše
   Nitrati i teški metali dolaze sa kisjelim kišama u vodotok, a vodeni tokovi gravitiraju većim rijekama, što dovodi do prekograničnog i regionalnog transporta tih štetnih materija.
5. Hemikalije korištene u procesu obrade vode
   Do zagađenja pitke vode dolazi i zbog prekomjerne količine hemikalija tokom i nakon obrade vode. Po zdravlje su najopasnije posljedice korištenja hlora, aluminium sulfata i natrijum fluorida. Uz hlor kao dezinfikaciono sredstvo u javnim vodovodima se koristi i hloramin, neorganski derivat amonijaka.

Hlor je dezinfikaciono sredstvo koje se koristi od kraja 19. vijeka da bi se uništile bakterije, mikrobi, itd. Međutim, veća koncentracija hlora u vodi za piće veća od propisane standardom Agencije za zaštitu životne sredine može nam napraviti zdravstvene probleme, posebno kod djece u razvoju.

Poželjno je da se ispita voda koju pijete, i to možete lako uraditi sa testerom (test lenta) za ispitivanje kvaliteta vode i količine hlora u njoj. Ukoliko imate bunar ili izvorište, regionalni zavodi za javno zdravlje pružaju uslugu analize vode.

Konzumiranjem vode koja je puna hlora ili plivanjem u takvoj vodi povećava se rizik od raka mokraćne bešike, povećava se nivo holesterola, i uzrokuje se pojava astme i brojnih alergija. Loše utiče na kožu, oči i disajne puteve i dugoročno je štetan po čovjekovo zdravlje. (Istraživanja: 1, 2)

Postoje načini putem kojih možete pročistiti vodu: korišćenjem limunovog soka, ostavljanjem vode kako bi hlor ispario (1-3 dana), kuvanjem (10-15min), međutim ove metode su spore i izuskuju dodatno vrijeme pripreme.

Alternativa takozvanoj „česmovači“ je flaširana voda. Ona je poslednjih godina stekla veliku popularnost kod nas i u svijetu o čemu govori veliki broj domaćih i stranih proizvođača flaširane vode, ali i podatak da 40% svjetske populacije kupuje flaširanu vodu. Javna voda iz slavine je legalno prihvaćen izvor flaširane vodu što ne nudi dodatnu sigurnost u njen kvalitet, već samo komfor, jer tu vodu možete nabaviti bilo gdje i u bilo koje vrijeme .

Da li vam se ikad dogodilo da ste otvorili flaširanu vodu i osjetili da ima okus i miris plastične boce u kojoj se nalazila? Voda u jeftinoj i lošoj plastici može rastvoriti toksine iz tih boca, poput antimona, metil hlorida i ksenoestrogena. Ove materije su opasne po zdravlje.

Ni svježina ne predstavlja veliki problem, koliki je zapravo cijena i ekološki otisak koji kupovina te vode nosi sa sobom.

Ukoliko putujete, ili planirate da veći dio dana provedete izvan svog doma, vodu koju želite da konzumirate natočite u ambalaže koje su predviđene za dugoročno držanje tečnosti, poput termosa, staklenih bočica isl.

Mnogi piju vodu jedino kad im nisu dostupna bezalkoholna pića i drugi napici. Mali broj ljudi opskrbljuje svoje tijelo s čistom vodom, koja je neophodna za život, zdravlje i osnovne funkcije organizma.

Upotreba čiste vode jedan je od najlakših i najvažnijih koraka koji možete preduzeti kako bi osigurali dobro zdravlje.

Čistu vodu možete dobiti:

• iz prirodnih izvora pitke vode
• iz svježe cijeđenih sokova
• iz ekološki uzgojenog voća i povrća
• prečišćavanjem vode uz pomoć filtera za vodu